Cjeloživotni trošak – LCC (life cycle cost) uključuje sve troškove, na teret naručitelja ili drugih korisnika, a koji mogu nastati tijekom cijele eksploatacije radova, robe ili usluga te mogu uključivati, npr.:

• održavanje ili servisiranje opreme, edukacija korisnika, cijena potrošnog materijala ili rezervnih dijelova, odlaganje otpada, itd.
  

• interne troškove poput troškova potrebnog istraživanja, razvoja, proizvodnje, prijevoza, korištenja, održavanja i odlaganja nakon isteka roka trajanja.
  

• troškove pripisane vanjskim učincima okoliša poput onečišćenja prouzročenog eksploatacijom sirovina korištenih u dobivanju proizvoda ili prouzročenih samim proizvodom ili njegovom proizvodnjom, pod uvjetom da se takvi troškovi mogu novčano izraziti i pratiti.
  

Metode koje naručitelji koriste za procjenu troškova životnog vijeka roba, usluga ili radova trebale bi biti unaprijed određene na objektivan i nediskriminirajući način i dostupne svim zainteresiranim stranama. Direktiva potiče države članice da te metode uspostave na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini dok bi se na nivou  Europske unije trebale razviti zajedničke metodologije za izračunavanje troškova životnog vijeka čijim bi razvojem njihovo korištenje postalo obavezno za naručitelje zemalja članica. 

Proučavajući istraživanja u svezi uključivanja LCC u postupke nabave, u nekim zemljama svijeta proizvodnja održivih i LCC-učinkovitih roba i usluga i dalje je u začecima, što može značiti da bi takva održiva nabava u konačnici mogla biti skuplja za naručitelje. U manje razvijenim zemljama razlika u cijeni može biti dosta veća, pa i do 50 posto cijene uobičajenih nabava iste robe, ali bez elementa održivosti. Cijena se u tom slučaju može smanjiti, pa i ulazak više proizvođača na tržište, ukoliko se nabavlja prema ekonomiji razmjera (velike količine nabave). Više održivih nabava rezultira sazrijevanjem tržišta održivih proizvoda što pokazuju istraživanja u razvijenim zemljama. 

Ipak, element LCC-a nije jednako pogodan za sve predmete nabave. Iz dosadašnjih iskustava proizašlo je da je LCC dobro koristiti kod slijedećih kategorija nabave: uredska ICT oprema, vozila, unutarnja i vanjska rasvjeta, gorivo, električna energija, usluge prijevoza, upravljanje otpadom, izgradnja novih zgrada i obnova postojećih zgrada, izgradnja cesta i željezničkih pruga. 

Manje je primjenjiv kod nabave papira, namještaja, kurirskih i poštanskih usluga, hrane, okolišnog uređenja, dok uopće nije primjenjiv u nabavi uredskih potrepština i softvera!

Uzmimo za primjer nabavu multifunkcijskog uređaja za ispis. EU preporuke idu ka primjeni metodologije "ukupnog troška vlasništva" pri dodjeli ugovora. To znači da, umjesto da naručitelj razmatra samo nabavnu cijenu jednog uređaja pri ocjeni ponude, naručitelj će razmotriti troškove životnog ciklusa (LCC) tijekom procijenjenog razdoblja vlasništva nad uređajem kao ponudu koja mu daje najbolju vrijednost za novac. Time će se pokriti nabavna cijena uređaja, troškovi održavanja i vezanih usluga, troškovi potrošnje energije i ostalog potrošnog materijala za uređaj (kao što su papir i tinta), kao i sve troškove oko naknadnog zbrinjavanja uređaja. Ovaj pristup će omogućiti naručitelju da uzme u obzir aspekte okoliša i kod procjene kvalitete (putem održivih / ekoloških tehničkih specifikacija i / ili kriterija za dodjelu) i kod cijene (kroz uključivanje troškova životnog ciklusa).

Kao i kod bilo kojeg uređaja koji uključuje potrošnju električne energije, kupnja energetski učinkovitih modela općenito predstavlja pravi „win-win“ izbor - smanjenje troškova korištenja, a također i smanjenje utjecaja na okoliš. Na web stranici EU Energy Star dostupan je koristan alat za izračun mogućih financijskih ušteda kod kupnje učinkovitijih proizvoda: 

http://www.eu-energystar.org/products.htm 

PRIJAVITE SE OVDJE NA SEMINAR NA TU TEMU

Povezani sadržaj: 

• Trošak životnog vijeka1
  
• Ekonomski najpovoljnija ponuda